Svi smo barem jednom čuli onu rečenicu: “Ma meni je to genetika, ja perem zube i opet karijesi.”. Polovica te tvrdnje je točna, druga polovica je izgovor. Genetika doista može odrediti koliko su tvoji zubi ranjivi, ali nije presudno. Većinu karijesa stvaraju navike, prehrana i rutina oralne higijene.
Genetika može utjecati na nekoliko stvari. Neki ljudi imaju tanju ili slabije mineraliziranu caklinu, što znači da bakterije lakše probijaju zaštitu zuba. Drugi imaju drugačiji sastav sline, koja je prirodni štit, a netko može imati i dublje žljebove u zubima koji skupljaju hranu i stvaraju idealno tlo za bakterije. To su činjenice koja se ne mogu promijeniti. Ali, i tu dolazimo do ključnog detalja, genetika ti samo daje “startni hendikep”. Ona ne određuje igru do kraja.
Ako pogledamo stvarni utjecaj, navike su daleko važnije. Ljudi koji imaju problem s karijesom bez obzira na genetsku predodređenost, često imaju navike koje im uništavaju zube.
Tipične navike koje uništavaju zube
Učestalost međuobroka i šećera (ne koliko, nego koliko često)
Zaslađena pića (pa čak i “light” verzije)
Četkanje zubi samo navečer, dok su konac i interdentalne četkice davno zaboravljene
Ako ovo pročitaš i pomisliš “e, to sam ja”, onda već znaš gdje je problem. Čak i ljude sa “super genetikom” kad tad dočeka zubna bušilica ako se drže navedenih navika.
S druge strane, postoje ljudi koji stalno nešto čitaju o zdravlju zuba, peru redovito, koriste konac i fluore, idu na kontrole, oni mogu imati slabiju caklinu ili teže sline, ali jednostavno ne dopuštaju bakterijama da preuzmu inicijativu. Njihova rutina neutralizira “lošiji start”.
Što konkretno pomaže kod većine ljudi
Redovito pranje zubi 2× dnevno s fluoridnom pastom
Čišćenje između zuba koncem ili interdentalnom četkicom
Smanjivanje učestalosti šećera i slatkih napitaka
Redovne kontrole kod stomatologa (“kad zaboli” je već prekasno)
I ovdje je bitno razumjeti srž: genetika diktira koliko je lakše karijesu napasti zub, ali navike i rutina diktiraju koliko će često stvarno uspjeti.
Ako stalno “pereš zube i ništa ne pomaže” možda je stvarno u pitanju slabija caklina, ali najčešće ljudi precijenjuju koliko dobro i koliko redovito to rade. A tu se krije razlika između “stalno propadanja” i “redovite preventive”.
Na kraju, genetika nije izgovor. Ona može objasniti zašto karijes kod nekih nastaje brže, ali navike odlučuju gdje će tvoj osmijeh biti za godinu ili pet. Sljedeći put kad čuješ: “Ma to je genetika", sjeti se - DNA ti ne pomaže da zube pereš i čistiš koncem, ali rutinu i disciplinu možeš odmah primijeniti i time pobijediti karijes prije nego on pobijedi tebe.
